Psiholozi kažu da svako dijete vrlo brzo zbog raznih zabrana i drugih roditeljskih poruka stječe osjećaj krivnje i doživljava sebe kao lošu osobu. Djeca, naime, nisu u stanju odvojiti kritiku postupka od kritike osobe. Kad im kažemo "to ne smiješ činiti", ona čuju "ti si loša osoba".
To je, naravno, neizbježno, jer zabrane moraju postojati, ako ništa drugo zbog fizičke zaštite samog djeteta. Dijete prirodno želi svojim roditeljima biti dobra osoba (ta je želja uvjetovana primarnim egzistencijalnim strahom - dijete je vrlo uvjereno da preživljava zahvaljujući roditeljima i, ako je loše, mogli bi ga napustiti) i, vjerujući da je loše, pokušava naći način da roditeljima bude dobro dijete. Sluša roditeljske poruke, analizira ih i upravlja se po njima, nastojeći dobiti roditeljsko odobravanje.
Te poruke, slušane u najranijoj dobi, ostaju zabilježene duboko u nama i postaju dio naše ličnosti za koji nam se čini da smo se s njim rodili i da su izvorni i nepromjenjivi dio nas. Cijeli nas život tjeraju na točno određeno ponašanje za koje vjerujemo da njime zaslužujemo povjerenje i odobravanje okoline, kao što smo nekada tražili (i dobivali) povjerenje i odobravanje naših roditelja. Pri tome uglavnom trošimo daleko više energije nego što je potrebno za realne probleme i odnose s ljudima koji su danas oko nas.
Psihoterapeut Eric Berne utvrdio je da postoje četiri osnovne vrste poruka koje roditelji upućuju djeci. Iz tih poruka razvijaju se takozvani pokretači koji nas iz podsvijesti tjeraju na određeno ponašanje, bez obzira je li to ponašanje u skladu s realnom situacijom ili ne. Berneovi pokretači su:
"Budi jak" - nastaje iz roditeljske zabrane djetetu da pokazuje izvorne osjećaje ili ako roditelji ignoriraju djetetove osjećaje. Čovjek pod tom zabranom može zaista prestati osjećati tugu, žalost, bijes ili čak i radost. Dakle, on ne skriva osjećaje, nego ih nema. U tradicionalnom odgoju muškarci su često izloženi pritisku da razviju ovaj pokretač.
"Budi savršen" - nastaje kad roditelji tjeraju dijete da bespogovorno sluša njihove naredbe. Ljudi s ovim pokretačem imaju opsesivnu potrebu da stvari odrade tako da im nitko ništa ne može prigovoriti. Često imaju problem da nešto ne mogu odraditi (kako se njima čini) "na pola", pa su potpuno blokirani i ne odrađuju taj posao.
"Zadovolji druge" - nastaje kad roditelji konstantno potiču dijete da bude "simpatično" i "drago". Daju mu potvrdu da je dobro jedino ako su svi oko njega zadovoljni, a inače ga ignoriraju. Osoba s ovim pokretačem će jako ovisiti o tuđem mišljenju i činit će sve da ljudi oko njega budu zadovoljni. Jako će teško podnositi kritiku, pa makar dolazila od potpuno nekompetentne osobe.
"Radi teško" - nastaje kad roditelji inzistiraju da dijete radi bez obzira na smislenost posla i rezultate (česti primjer takve poruke - "nije mi bitno kakve imaš ocjene, bitno je da učiš"). Takvi su ljudi vječito u poslu, uvijek im je teško i stalno se za nešto bore, nesvjesni da stalno pokušavaju dobiti potvrdu od roditelja da su dobri jer - rade.
Treba napomenuti da čovjek može imati više pokretača i da intenzitet pokretača nije uvijek isti. Neki ljudi su pod teškim utjecajem pokretača u svakom trenutku, a drugi padaju pod njegov utjecaj tek u kriznim i nepredvidivim situacijama.
Ljudima je često teško shvatiti da im pokretači bespotrebno odnose energiju, jer se iza svakog pokretača krije neka vrijednost - da znamo upravljati svojim emocijama, da dobro obavljamo posao, da vodimo računa o drugima i da uložimo trud u nešto. Možemo reći da je ponašanje pod utjecajem pokretača u stvari jako pretjerano ponašanje po tim vrijednostima, toliko pretjerano da na kraju ostajemo bez mogućnosti izbora ponašanja koje je u skladu sa stvarnom situacijom. Osjećaj uspješnosti i sreće jedini je pokazatelj koji nam govori ponašamo li se u skladu s realnošću ili smo pod utjecajem duhova iz daleke prošlosti.
Možete li i gore navedenog prepoznati vlastiti pokretač? Ili više njih? Jesu li snažno izraženi ili samo u kriznim situacijama kada gubite povjerenje u okolinu?
Nema komentara:
Objavi komentar