"Obitelj je najnasilnija društvena institucija, s izuzetkom vojske u vrijeme rata."
Tako tvrde Marija Lukić i Slađana Jovanović u svom istraživanju obiteljskog nasilja. Činjenice govore u prilog tome da najviše pogrda i batina u životu ljudi dobiju u krugu vlastite obitelji, bilo kao djeca, bilo kao odrasli ljudi. Izvan obitelji neće vas toliko tući, ismijavati, ponižavati. Ako to i učine, imat ćete razumijevanje državnih institucija i kakvu-takvu zaštitu. No, u obitelji ste prepušteni sami sebi. Ako ste imali nesreću pa dobili agresivnog oca ili majku, odabrali agresivnog muža ili ženu... ništa vas od njih neće spasiti osim bijega. Mali pomaci se ipak primjećuju u zadnje vrijeme, barem ako je suditi po broju prijava i presuda za nasilje u obitelji.
Djecu, naravno, ni to ne može spasiti. Nasilje nad njima društvo najviše opravdava, a ona sama su najsklonija prvo sebi pripisati krivicu što su tučena i ponižavana.
***
Ima i drukčijih primjera i želja nam je da ih bude puno više u odnosu na loše. Razmislite na trenutak kako Vi tretirate članove Vaše obitelji.
Nasilje u obitelji nije samo stvar obitelji u kojoj se dešava. To je problem društva za koji smo odgovorni svi. Prešućivanjem nasilja u vlastitoj obitelji ili svojoj okolini, sudjelujete u nasilju kao svjedok koji tolerira nasilje.
četvrtak, 20. listopada 2011.
Pokretači
Psiholozi kažu da svako dijete vrlo brzo zbog raznih zabrana i drugih roditeljskih poruka stječe osjećaj krivnje i doživljava sebe kao lošu osobu. Djeca, naime, nisu u stanju odvojiti kritiku postupka od kritike osobe. Kad im kažemo "to ne smiješ činiti", ona čuju "ti si loša osoba".
To je, naravno, neizbježno, jer zabrane moraju postojati, ako ništa drugo zbog fizičke zaštite samog djeteta. Dijete prirodno želi svojim roditeljima biti dobra osoba (ta je želja uvjetovana primarnim egzistencijalnim strahom - dijete je vrlo uvjereno da preživljava zahvaljujući roditeljima i, ako je loše, mogli bi ga napustiti) i, vjerujući da je loše, pokušava naći način da roditeljima bude dobro dijete. Sluša roditeljske poruke, analizira ih i upravlja se po njima, nastojeći dobiti roditeljsko odobravanje.
Te poruke, slušane u najranijoj dobi, ostaju zabilježene duboko u nama i postaju dio naše ličnosti za koji nam se čini da smo se s njim rodili i da su izvorni i nepromjenjivi dio nas. Cijeli nas život tjeraju na točno određeno ponašanje za koje vjerujemo da njime zaslužujemo povjerenje i odobravanje okoline, kao što smo nekada tražili (i dobivali) povjerenje i odobravanje naših roditelja. Pri tome uglavnom trošimo daleko više energije nego što je potrebno za realne probleme i odnose s ljudima koji su danas oko nas.
Psihoterapeut Eric Berne utvrdio je da postoje četiri osnovne vrste poruka koje roditelji upućuju djeci. Iz tih poruka razvijaju se takozvani pokretači koji nas iz podsvijesti tjeraju na određeno ponašanje, bez obzira je li to ponašanje u skladu s realnom situacijom ili ne. Berneovi pokretači su:
"Budi jak" - nastaje iz roditeljske zabrane djetetu da pokazuje izvorne osjećaje ili ako roditelji ignoriraju djetetove osjećaje. Čovjek pod tom zabranom može zaista prestati osjećati tugu, žalost, bijes ili čak i radost. Dakle, on ne skriva osjećaje, nego ih nema. U tradicionalnom odgoju muškarci su često izloženi pritisku da razviju ovaj pokretač.
"Budi savršen" - nastaje kad roditelji tjeraju dijete da bespogovorno sluša njihove naredbe. Ljudi s ovim pokretačem imaju opsesivnu potrebu da stvari odrade tako da im nitko ništa ne može prigovoriti. Često imaju problem da nešto ne mogu odraditi (kako se njima čini) "na pola", pa su potpuno blokirani i ne odrađuju taj posao.
"Zadovolji druge" - nastaje kad roditelji konstantno potiču dijete da bude "simpatično" i "drago". Daju mu potvrdu da je dobro jedino ako su svi oko njega zadovoljni, a inače ga ignoriraju. Osoba s ovim pokretačem će jako ovisiti o tuđem mišljenju i činit će sve da ljudi oko njega budu zadovoljni. Jako će teško podnositi kritiku, pa makar dolazila od potpuno nekompetentne osobe.
"Radi teško" - nastaje kad roditelji inzistiraju da dijete radi bez obzira na smislenost posla i rezultate (česti primjer takve poruke - "nije mi bitno kakve imaš ocjene, bitno je da učiš"). Takvi su ljudi vječito u poslu, uvijek im je teško i stalno se za nešto bore, nesvjesni da stalno pokušavaju dobiti potvrdu od roditelja da su dobri jer - rade.
Treba napomenuti da čovjek može imati više pokretača i da intenzitet pokretača nije uvijek isti. Neki ljudi su pod teškim utjecajem pokretača u svakom trenutku, a drugi padaju pod njegov utjecaj tek u kriznim i nepredvidivim situacijama.
Ljudima je često teško shvatiti da im pokretači bespotrebno odnose energiju, jer se iza svakog pokretača krije neka vrijednost - da znamo upravljati svojim emocijama, da dobro obavljamo posao, da vodimo računa o drugima i da uložimo trud u nešto. Možemo reći da je ponašanje pod utjecajem pokretača u stvari jako pretjerano ponašanje po tim vrijednostima, toliko pretjerano da na kraju ostajemo bez mogućnosti izbora ponašanja koje je u skladu sa stvarnom situacijom. Osjećaj uspješnosti i sreće jedini je pokazatelj koji nam govori ponašamo li se u skladu s realnošću ili smo pod utjecajem duhova iz daleke prošlosti.
Možete li i gore navedenog prepoznati vlastiti pokretač? Ili više njih? Jesu li snažno izraženi ili samo u kriznim situacijama kada gubite povjerenje u okolinu?
To je, naravno, neizbježno, jer zabrane moraju postojati, ako ništa drugo zbog fizičke zaštite samog djeteta. Dijete prirodno želi svojim roditeljima biti dobra osoba (ta je želja uvjetovana primarnim egzistencijalnim strahom - dijete je vrlo uvjereno da preživljava zahvaljujući roditeljima i, ako je loše, mogli bi ga napustiti) i, vjerujući da je loše, pokušava naći način da roditeljima bude dobro dijete. Sluša roditeljske poruke, analizira ih i upravlja se po njima, nastojeći dobiti roditeljsko odobravanje.
Te poruke, slušane u najranijoj dobi, ostaju zabilježene duboko u nama i postaju dio naše ličnosti za koji nam se čini da smo se s njim rodili i da su izvorni i nepromjenjivi dio nas. Cijeli nas život tjeraju na točno određeno ponašanje za koje vjerujemo da njime zaslužujemo povjerenje i odobravanje okoline, kao što smo nekada tražili (i dobivali) povjerenje i odobravanje naših roditelja. Pri tome uglavnom trošimo daleko više energije nego što je potrebno za realne probleme i odnose s ljudima koji su danas oko nas.
Psihoterapeut Eric Berne utvrdio je da postoje četiri osnovne vrste poruka koje roditelji upućuju djeci. Iz tih poruka razvijaju se takozvani pokretači koji nas iz podsvijesti tjeraju na određeno ponašanje, bez obzira je li to ponašanje u skladu s realnom situacijom ili ne. Berneovi pokretači su:
"Budi jak" - nastaje iz roditeljske zabrane djetetu da pokazuje izvorne osjećaje ili ako roditelji ignoriraju djetetove osjećaje. Čovjek pod tom zabranom može zaista prestati osjećati tugu, žalost, bijes ili čak i radost. Dakle, on ne skriva osjećaje, nego ih nema. U tradicionalnom odgoju muškarci su često izloženi pritisku da razviju ovaj pokretač.
"Budi savršen" - nastaje kad roditelji tjeraju dijete da bespogovorno sluša njihove naredbe. Ljudi s ovim pokretačem imaju opsesivnu potrebu da stvari odrade tako da im nitko ništa ne može prigovoriti. Često imaju problem da nešto ne mogu odraditi (kako se njima čini) "na pola", pa su potpuno blokirani i ne odrađuju taj posao.
"Zadovolji druge" - nastaje kad roditelji konstantno potiču dijete da bude "simpatično" i "drago". Daju mu potvrdu da je dobro jedino ako su svi oko njega zadovoljni, a inače ga ignoriraju. Osoba s ovim pokretačem će jako ovisiti o tuđem mišljenju i činit će sve da ljudi oko njega budu zadovoljni. Jako će teško podnositi kritiku, pa makar dolazila od potpuno nekompetentne osobe.
"Radi teško" - nastaje kad roditelji inzistiraju da dijete radi bez obzira na smislenost posla i rezultate (česti primjer takve poruke - "nije mi bitno kakve imaš ocjene, bitno je da učiš"). Takvi su ljudi vječito u poslu, uvijek im je teško i stalno se za nešto bore, nesvjesni da stalno pokušavaju dobiti potvrdu od roditelja da su dobri jer - rade.
Treba napomenuti da čovjek može imati više pokretača i da intenzitet pokretača nije uvijek isti. Neki ljudi su pod teškim utjecajem pokretača u svakom trenutku, a drugi padaju pod njegov utjecaj tek u kriznim i nepredvidivim situacijama.
Ljudima je često teško shvatiti da im pokretači bespotrebno odnose energiju, jer se iza svakog pokretača krije neka vrijednost - da znamo upravljati svojim emocijama, da dobro obavljamo posao, da vodimo računa o drugima i da uložimo trud u nešto. Možemo reći da je ponašanje pod utjecajem pokretača u stvari jako pretjerano ponašanje po tim vrijednostima, toliko pretjerano da na kraju ostajemo bez mogućnosti izbora ponašanja koje je u skladu sa stvarnom situacijom. Osjećaj uspješnosti i sreće jedini je pokazatelj koji nam govori ponašamo li se u skladu s realnošću ili smo pod utjecajem duhova iz daleke prošlosti.
Možete li i gore navedenog prepoznati vlastiti pokretač? Ili više njih? Jesu li snažno izraženi ili samo u kriznim situacijama kada gubite povjerenje u okolinu?
Planiranje života
Planirate li vlastiti život ili živite od danas do sutra? Znate li kamo ide svaka vaša teško zarađena kuna ili trošite dok ima, a poslije... već će biti nekako? Živite li jedan dan kao car, a drugi kao prosjak ili imate ušteđevinu za crne dane?
Postoje ljudi koji su u stanju jednom mišlju sagledati cijeli život. U dvadesetpetoj štede za mirovinu. Ništa ne prepuštaju slučaju, imaju barem tri crna fonda, stan im je osiguran od požara i provale, uvijek imaju novce za svoje potrebe. Jer su i te potrebe pažljivo isplanirali. Ti su ljudi ponosni na svoj isplanirani život i mogu razumijeti sebi slične, ljude koji znaju kako pametno živjeti.
Postoje i ljudi koji o budućnosti govore u treminima "mjesec, dva, tri i puno". Ljudi koji će jednakom brzinom trošiti mjesečni minimalac i dobitak na lutriji. Planiranje je za njih bespotrebno ograničavanje vlastitih želja i potreba, jer... tko zna što nas sutra čeka? Ti ljudi znaju kako uživati u životu... samo kada imaju čime uživati. A kad naiđu crni dani, stisnu zube i prolaze kroz njih, jer znaju da iza svake kiše uvijek nanovo grane Sunce.
Većina ljudi naginje jednom od ova dva pristupa i ne razumije onaj drugi. Planeri su uvjereni da žive pametno, mirno i spokojno jer predviđaju što će se dogoditi i uspješno upravljaju svojim životima. Za to često nesvjesno žrtvuju fleksibilnost i užitak u malim stvarima. Sretni su ako žive u blagostanju, miru i spokoju.
Oni drugi ne mogu zamisliti vlastiti život u okovima strategija i planova. Vjeruju da žive život punim plućima i da samo tako ima smisla potrošiti ovih par kratkih desetljeća na ovome svijetu. Sretni su ako žive u uzbuđenju i pod adrenalinom.
Kojoj skupini vi pripadate?
Postoje ljudi koji su u stanju jednom mišlju sagledati cijeli život. U dvadesetpetoj štede za mirovinu. Ništa ne prepuštaju slučaju, imaju barem tri crna fonda, stan im je osiguran od požara i provale, uvijek imaju novce za svoje potrebe. Jer su i te potrebe pažljivo isplanirali. Ti su ljudi ponosni na svoj isplanirani život i mogu razumijeti sebi slične, ljude koji znaju kako pametno živjeti.
Postoje i ljudi koji o budućnosti govore u treminima "mjesec, dva, tri i puno". Ljudi koji će jednakom brzinom trošiti mjesečni minimalac i dobitak na lutriji. Planiranje je za njih bespotrebno ograničavanje vlastitih želja i potreba, jer... tko zna što nas sutra čeka? Ti ljudi znaju kako uživati u životu... samo kada imaju čime uživati. A kad naiđu crni dani, stisnu zube i prolaze kroz njih, jer znaju da iza svake kiše uvijek nanovo grane Sunce.
Većina ljudi naginje jednom od ova dva pristupa i ne razumije onaj drugi. Planeri su uvjereni da žive pametno, mirno i spokojno jer predviđaju što će se dogoditi i uspješno upravljaju svojim životima. Za to često nesvjesno žrtvuju fleksibilnost i užitak u malim stvarima. Sretni su ako žive u blagostanju, miru i spokoju.
Oni drugi ne mogu zamisliti vlastiti život u okovima strategija i planova. Vjeruju da žive život punim plućima i da samo tako ima smisla potrošiti ovih par kratkih desetljeća na ovome svijetu. Sretni su ako žive u uzbuđenju i pod adrenalinom.
Kojoj skupini vi pripadate?
Empatija
"Samo srodna bol izmami suzu.
Svatko, zapravo, plače zbog svoje boli"
***
U stanju smo razumijeti, ili bolje rečeno - suosjećati samo s onom boli i patnjom koja nas po nečemu podsjeti na našu.
Sve ostalo je za nas trivijalno i ne razumijemo zašto se netko toliko muči. Tuđu bol tada ili obezvrjeđujemo podsmjehom ili izbjegavamo u širokom luku, kao da se bojimo da će ta nepoznata bol prijeći na nas i zaraziti nas.
***
Ako možda i ne shvaćamo težinu nečije žalosti, to ne znači da ne možemo uputiti toj osobi poneku utješnu riječ ili učiniti mali korak da podijelimo bol.
Jedna takva riječ ili korak mogu značiti početak jednog divnog novog prijateljstva...
Svatko, zapravo, plače zbog svoje boli"
***
U stanju smo razumijeti, ili bolje rečeno - suosjećati samo s onom boli i patnjom koja nas po nečemu podsjeti na našu.
Sve ostalo je za nas trivijalno i ne razumijemo zašto se netko toliko muči. Tuđu bol tada ili obezvrjeđujemo podsmjehom ili izbjegavamo u širokom luku, kao da se bojimo da će ta nepoznata bol prijeći na nas i zaraziti nas.
***
Ako možda i ne shvaćamo težinu nečije žalosti, to ne znači da ne možemo uputiti toj osobi poneku utješnu riječ ili učiniti mali korak da podijelimo bol.
Jedna takva riječ ili korak mogu značiti početak jednog divnog novog prijateljstva...
utorak, 18. listopada 2011.
Emocionalna inteligencija
Jednostavno rečeno emocionalna inteligencija je sposobnost prepoznavanja osjećaja, njihovog jasnog identificiranja, razumijevanja, sposobnosti kontroliranja i korištenja za izražavanje misli. Samo po sebi je razumljivo koliku ulogu osjećaji imaju u nošenju sa svakodnevnim situacijama, komuniciranju s drugim osobama i najvažnije koliku oni ulogu imaju u donošenju odluka.
Koncept EQ (kvocijent emocionalne inteligencije) pojavio se 1990. godine kada su psiholozi John Mayer i Peter Salovey objavili tekst pod nazivom Emocionalna inteligencija, a svoju svjetsku afirmaciju doživio je 1995. godine kada je Daniel Goleman objavio svoj best seller s istim naslovom.
Za razliku od IQ-a, okružuje nas mnoštvo dokaza kako visoki EQ uglavnom jamči uspjeh, bilo privatno ili poslovno. Emocionalno inteligentna osoba neće se lako zbuniti, rijetko žali za svojim odlukama ili postupcima, te se vrlo dobro nosi sa stresom. Ona prihvaća izazove i ne slama se pod pritiskom, realistična je, ali ima visoko samopouzdanje i zna prepoznati svoje vrijednosti. Uglavnom je zdravija i više zadovoljna životom.
Za razliku od IQ-a, koji je definiran rođenjem, EQ se može razvijati i može se raditi na njegovom povećanju bez obzira na godine.
U usporedbi s IQ-em, EQ je teže mjeriti. Ipak, znanstvenici su razvili nekoliko načina mjerenja, a najpoznatiji je razvio izraelski psiholog Reuven Bar-On, koji definira sljedeće kriterije za mjerenje emocionalne inteligencije:
Intrapersonalna skala – Govori kako osoba vidi sebe i koliko je kompetentna identificirati različite emocije u isto vrijeme. Ova kategorija također mjeri samopouzdanje, samosvjesnost i neovisnost osobe.
Interpersonalna skala – Odnosi se na odnos osobe s drugim osobama prema dvije najvažnije stvari:
1. Empatija – sposobnost osobe da osjeti tuđe emocije.
2. Društvena odgovornost – svijest o doprinosu za opće dobro.
Interpersonalni odnosi – Oni mjere sposobnost osobe da kreira i zadrži obostrano zadovoljavajuće odnose s drugim ljudima, s velikom dozom intimnosti i iskrenosti. Tu se cijene osobine poput razumijevanja tuđih problema i situacije, fleksibilnost i tolerancija.
Skala upravljanja stresom – Pokazuje koliko je neka osoba dobra u toleriranju stresa i kontroliranju impulzivnih reakcija.
Skala raspoloženja – Emocionalno inteligentni ljudi su sretniji i optimističnijeg pogleda, jer se dobro nose s negativnim osjećajima.
Naravno, ljudi su nepredvidivi i teško je potpuno zavladati svojim osjećajima, ali to ne znači da ne biste trebali pokušati.
TEST EMOCIONALNE INTELIGENCIJE – EQ
Iskreno odgovorite na sljedećih 10 pitanja sa DA ili NE:
1. Možete li jasno izraziti svoje osjećaje u jednostavnoj rečenici: „Osjećam…“?
2. Možete li prepoznati različite osjećaje?
3. Jeste li emotivno neovisni o drugima?
4. Možete li prepoznati zbog čega se osjećate tako kako se osjećate?
5. Možete li uvijek kontrolirati svoje ponašanje?
6. Jeste li sposobni zaboraviti pogreške i ostaviti iza sebe ono za čim žalite?
7. Jeste li zadovoljni sa svojim postignućima?
8. Iskorištavate li svoje potencijale?
9. Misle li drugi kako imate visoko mišljenje o sebi?
10. Prihvaćate li sebe takvima kakvi jeste?
Rezultat:
Ako ste na barem 8 pitanja odgovorili sa „DA“ – imate razvijenu emocionalnu inteligenciju.
KAKO POVEĆATI EMOCIONALNU INTELIGENCIJU?
1. Naučite prepoznati osjećaje
Stalno sami sebi pojašnjavajte svoje osjećaje. Često se zapitajte „kako se osjećam?“, a ako osjećate čitav niz različitih emocija, razlučite ih i rangirajte ih. Ali nikad ih nemojte preuveličavati, ali ni minimalizirati.
2. Preuzmite odgovornost za svoje osjećaje
Nemojte tražiti vanjska objašnjenja za ono što osjećate ili stalno sebe prikazivati kao žrtvu. Prepoznajte što osjećate i pokušajte razumjeti zbog čega to osjećate.
3. Predvidite svoje osjećaje
Naučite unaprijed predvidjeti kako ćete reagirati nakon određenog događaja ili akcije. Izbjegavajte raditi stvari koje će inspirirati negativne osjećaje.
4. Pitajte druge kako se osjećaju
Ne možete znati kako se netko osjeća ako ga ne pitate osim ako imate izrazito razvijenu empatiju. U svakom slučaju, morate ih prvo razumjeti da biste mogli suosjećati s njima. Slušajte ih pažljivo bez predrasuda.
5. Budite manje osjetljivi
Ako netko kaže nešto s čim se ne slažete, nemojte se odmah povlačiti ili napadati. Ovakve reakcije govore samo kako se ne možete nositi s kriticizmom. Umjesto toga, zahvalite na iskrenosti i usredotočite se na vrijednost njihovih komentara.
6. Probleme sagledavajte cjelovito
Kada vam se nešto loše dogodi i mislite kako propada cijeli svijet, razmislite o tome koliko je vaš problem zaista ozbiljan. Koliko će on važnosti imati za 10 godina? Deset mjeseci? Deset tjedana? Deset minuta?
Koncept EQ (kvocijent emocionalne inteligencije) pojavio se 1990. godine kada su psiholozi John Mayer i Peter Salovey objavili tekst pod nazivom Emocionalna inteligencija, a svoju svjetsku afirmaciju doživio je 1995. godine kada je Daniel Goleman objavio svoj best seller s istim naslovom.
Za razliku od IQ-a, okružuje nas mnoštvo dokaza kako visoki EQ uglavnom jamči uspjeh, bilo privatno ili poslovno. Emocionalno inteligentna osoba neće se lako zbuniti, rijetko žali za svojim odlukama ili postupcima, te se vrlo dobro nosi sa stresom. Ona prihvaća izazove i ne slama se pod pritiskom, realistična je, ali ima visoko samopouzdanje i zna prepoznati svoje vrijednosti. Uglavnom je zdravija i više zadovoljna životom.
Za razliku od IQ-a, koji je definiran rođenjem, EQ se može razvijati i može se raditi na njegovom povećanju bez obzira na godine.
U usporedbi s IQ-em, EQ je teže mjeriti. Ipak, znanstvenici su razvili nekoliko načina mjerenja, a najpoznatiji je razvio izraelski psiholog Reuven Bar-On, koji definira sljedeće kriterije za mjerenje emocionalne inteligencije:
Intrapersonalna skala – Govori kako osoba vidi sebe i koliko je kompetentna identificirati različite emocije u isto vrijeme. Ova kategorija također mjeri samopouzdanje, samosvjesnost i neovisnost osobe.
Interpersonalna skala – Odnosi se na odnos osobe s drugim osobama prema dvije najvažnije stvari:
1. Empatija – sposobnost osobe da osjeti tuđe emocije.
2. Društvena odgovornost – svijest o doprinosu za opće dobro.
Interpersonalni odnosi – Oni mjere sposobnost osobe da kreira i zadrži obostrano zadovoljavajuće odnose s drugim ljudima, s velikom dozom intimnosti i iskrenosti. Tu se cijene osobine poput razumijevanja tuđih problema i situacije, fleksibilnost i tolerancija.
Skala upravljanja stresom – Pokazuje koliko je neka osoba dobra u toleriranju stresa i kontroliranju impulzivnih reakcija.
Skala raspoloženja – Emocionalno inteligentni ljudi su sretniji i optimističnijeg pogleda, jer se dobro nose s negativnim osjećajima.
Naravno, ljudi su nepredvidivi i teško je potpuno zavladati svojim osjećajima, ali to ne znači da ne biste trebali pokušati.
TEST EMOCIONALNE INTELIGENCIJE – EQ
Iskreno odgovorite na sljedećih 10 pitanja sa DA ili NE:
1. Možete li jasno izraziti svoje osjećaje u jednostavnoj rečenici: „Osjećam…“?
2. Možete li prepoznati različite osjećaje?
3. Jeste li emotivno neovisni o drugima?
4. Možete li prepoznati zbog čega se osjećate tako kako se osjećate?
5. Možete li uvijek kontrolirati svoje ponašanje?
6. Jeste li sposobni zaboraviti pogreške i ostaviti iza sebe ono za čim žalite?
7. Jeste li zadovoljni sa svojim postignućima?
8. Iskorištavate li svoje potencijale?9. Misle li drugi kako imate visoko mišljenje o sebi?
10. Prihvaćate li sebe takvima kakvi jeste?
Rezultat:
Ako ste na barem 8 pitanja odgovorili sa „DA“ – imate razvijenu emocionalnu inteligenciju.
KAKO POVEĆATI EMOCIONALNU INTELIGENCIJU?
1. Naučite prepoznati osjećaje
Stalno sami sebi pojašnjavajte svoje osjećaje. Često se zapitajte „kako se osjećam?“, a ako osjećate čitav niz različitih emocija, razlučite ih i rangirajte ih. Ali nikad ih nemojte preuveličavati, ali ni minimalizirati.
2. Preuzmite odgovornost za svoje osjećaje
Nemojte tražiti vanjska objašnjenja za ono što osjećate ili stalno sebe prikazivati kao žrtvu. Prepoznajte što osjećate i pokušajte razumjeti zbog čega to osjećate.
3. Predvidite svoje osjećaje
Naučite unaprijed predvidjeti kako ćete reagirati nakon određenog događaja ili akcije. Izbjegavajte raditi stvari koje će inspirirati negativne osjećaje.
4. Pitajte druge kako se osjećaju
Ne možete znati kako se netko osjeća ako ga ne pitate osim ako imate izrazito razvijenu empatiju. U svakom slučaju, morate ih prvo razumjeti da biste mogli suosjećati s njima. Slušajte ih pažljivo bez predrasuda.
5. Budite manje osjetljivi
Ako netko kaže nešto s čim se ne slažete, nemojte se odmah povlačiti ili napadati. Ovakve reakcije govore samo kako se ne možete nositi s kriticizmom. Umjesto toga, zahvalite na iskrenosti i usredotočite se na vrijednost njihovih komentara.
6. Probleme sagledavajte cjelovito
Kada vam se nešto loše dogodi i mislite kako propada cijeli svijet, razmislite o tome koliko je vaš problem zaista ozbiljan. Koliko će on važnosti imati za 10 godina? Deset mjeseci? Deset tjedana? Deset minuta?
Godišnja skupština KLA Travno
KLA Travno, s kojim surađujemo u programu prevencije ovisnosti i klubu zdravlja, organizira u ponedjeljak 24. listopada godišnju skupštinu na koju su pozvani i članovi naše udruge.
Ovom prilikom želimo im javno zahvaliti na pomoći i podršci koju nam pružaju u edukaciji o problematici alkoholizma. Naša suradnja do sada je pokazala dobre rezultate, a naš je cilj da se suradnja proširi intenzivnije na više klubova i dodatno na obrazovne ustanove, s kojima planiramo zasebne preventivne akcije i projekte.
Pred nama je i studeni, koji je službeni je Međunarodni mjesec borbe protiv alkoholizma i ovisnosti. Pozivamo sve građane da u tom periodu svojim primjerom i ponekom dobronamjernom primjedbom pokušaju utjecati na ljude iz svoje okoline koji nesvjesno ili svjesno pretjeruju u konzumaciji alkoholnih pića. Također vas pozivamo da nam se obratite s povjerenjem ukoliko u svojoj obitelji imate problem s alkoholom.
Alkoholizam nije samo problem pojedinca - on uništava cijelu obitelj. Polako, ali sigurno.
Ovom prilikom želimo im javno zahvaliti na pomoći i podršci koju nam pružaju u edukaciji o problematici alkoholizma. Naša suradnja do sada je pokazala dobre rezultate, a naš je cilj da se suradnja proširi intenzivnije na više klubova i dodatno na obrazovne ustanove, s kojima planiramo zasebne preventivne akcije i projekte.
Pred nama je i studeni, koji je službeni je Međunarodni mjesec borbe protiv alkoholizma i ovisnosti. Pozivamo sve građane da u tom periodu svojim primjerom i ponekom dobronamjernom primjedbom pokušaju utjecati na ljude iz svoje okoline koji nesvjesno ili svjesno pretjeruju u konzumaciji alkoholnih pića. Također vas pozivamo da nam se obratite s povjerenjem ukoliko u svojoj obitelji imate problem s alkoholom.
Alkoholizam nije samo problem pojedinca - on uništava cijelu obitelj. Polako, ali sigurno.
Idemo na Sljeme
Kesteni nas čekaju. U subotu 15. i 22. listopada organiziramo odlazak na Sljeme na branje kestena. Kažu da je godina loša (što smo se osvjedočili već i kod oraha), ali ćemo nastojati uživati u lijepom vremenu i šetnji po šumi. Za članove s manjom djecom organizirati ćemo prijevoz do okupljališta i dalje po potrebi.
Čujemo se i vidimo.
Svi koji su zainteresirani neka se jave na 098/ 829 028.
Čujemo se i vidimo.
Svi koji su zainteresirani neka se jave na 098/ 829 028.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)